Esther III

još mi te u oku prepoznaju

ne uspijevam te skriti

dovoljno duboko

...do neprepoznavanja

pa me pitaju

zar još bolujem

od tebe

a kao prošlo je već...

(godine )

ko oka treptaj

ko da si maloprije otišla

još miriše ulica

na tvoje korake

i svaki put osmjeh stavim na lice

u nadi da ćeš se pojaviti

iza ćoška , tamo na križanju

stuparičeve i zagrebačke

svjesna svog božanskog izgleda

...esther,

moja mala ,slatka

brineta čokoladnih očiju

tvoje ime , tako rijetko

i čudno zvuči

dok te pokušavam ubiti u sebi

ispijajući nebrojene rakije

za šankom stare i trošne krčme

prepune meni sličnih slabića

žednih i željnih zaborava

slabića što su

odlučili utopiti i

sakriti leševe prošlosti

u rijekama najjeftinijeg lijeka

esther , doista čudno

a opet tako lijepo

i meni tako drago

tvoje ime je ime moje

višestruko dijagnosticirane

i višestruko potvrđene

neizlječive bolesti

koliko me još čeka

neučinkovitih terapija

u već nebrojenim

i neuspjelim pokušajima

da bih te se oslobodio

razmišljao sam ...

da li bi mi možda pomogla

lobotomija

možda bi pomogao kakav

precizan kirurški zahvat

vađenja dijelova mozga

odgovornih za sječanja

doista sam jadan

i očajan

...bez tebe

izut ću cipele

pred vratima

(kao što to radim već godinama)

dok se vraćam kući

iz treće smjene

i polako na prstima

ušuljati ću se u sobu

da te ne probudim

(mada znam da nisi tu)

ali ipak...za svaki slučaj

esther ...

zaljubljena budala

Noćas ću pustiti na slobodu onu zaljubljenu budalu u meni.

Nemoj se iznenaditi, ako ti pozvoni na vrata

sa velikim buketom ruža i bocom vina u ruci.

Nipošto ga ne puštaj k sebi, jer u džepu skriva dijamantni prsten.

Mogao bi se usuditi, taj kreten, kleknuti na koljena pred tobom.

Mogla bi te zaprositi, noćas, ta budala, puštena s lanca,

slijepa, gladna ljubavi, a zna da voliš nekog drugog.

No, ne znam, zašto se nada, da ćeš ga zavoljeti jednom.

Kaže mi ,vrijeme mu nije važno, samo bi htio da budeš njegova.

Zato, ne otključavaj vrata, kad sa ulice začuješ korake

i zvono na vratima, ostani svoja.

Ti si ionako naučena biti sama, ne treba ti u životu

još jedna nesretno zaljubljena skitnica.

Molim te ne puštaj ga, da od sebe napravi budalu,

jer ću ga zaista zatočiti, zauvijek, u najcrnjim dubinama

svoje nesretne duše, samo ostani svoja.

otići ću

otići ću ali ti neću reći

ni kada ni kuda idem

ostaviti ću te bez ikakvog objašnjenja i vidljivog znaka

a srce će mi se raspasti na milione komadića

i plakat ću u to budi sigurna

i nikad te zaboraviti neću , ni ovo ljeto

ni miris i boju lavande , ni šum vala i stabla maslina

ni sva ona mjesta na kojima sam te obljubio

vidiš , zato ti neću ništa reći kad budem odlazio

jer ne želim da vidiš kako plačem

na kraju jednog predivnog ljeta

i tko zna

možda ne bih ni mogao otići

ako bih te morao

pogledati u oči ...

samoća

plaši me ova tišina

noć mi se prišuljala iza leđa

lagano na prstima.

osjećam njezin hladan dah na vratu .

ogavan dah samoće ,

jer opet te nema , opet sam sam.

nek je proklet dan što je pobjegao

uplašen crnilom noći.

i on me ostavio na cjedilu - samog,

kao i ti,

kao da to radite u dogovoru .

želite da poludim od samoće ,

i možda trunke tuge.

daj javi se samo da ti čujem glas

daj dođi otjeraj tamnu noć

svojim osmjehom dodirni me

zagrli me

pa nek se rastopim kao čokolada

toplinom tvojih bedara.

poljubi me u vrat.

lutaj usnama lagano amo tamo

onesposobi me vrelinom daha svoga

razbij me u komadiće i zgazi me

jer to ti ide tako dobro

majstor si u tome

dopustit ću ti sve  ….  jer sve je bolje od samoće